OTVORENO PRVENSTVO BRAČA  5. do 8. listopad 2019.

OK Maksimir poziva vas na orijentacijsko natjecanje
2. OTVORENO PRVENSTVO BRAČA

Četverodnevna utrka po prekrasnom otoku Braču.
Trčite po zemlji ispaše, kroz borovu šumu i ribarska naselja.
Ispunite svoje iskustvo istražujući otok, uživajte u lokalnoj hrani i kupanju u Jadranskom moru.

POSTIRA

“Rodih se u gradiću na žalu morskoga kanala. Pred njim more s jedrenjačama koje prolaze a da – ponajviše – i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno, s dugom gorskom kosom; za gradićem krševit kraj našaran zelenilom vinograda i maslinika … “

Vladimir Nazor,
Anađeo u zvoniku, 1926.

Postira su jedno od rijetkih mjesta gdje se nepravilnosti, kontrasti, susreti starog i novog pretvaraju u sklad. Sklad zvuka i tišine, bure i romantičnog zalaska sunca, valova i njeznih oblutaka, težačkog rada i dalmatinske pjesme. Tu ćete i danas osjetiti privrženost tradicionalnom dalmatinskom načinu života, stopiti se s domaćim ljudima i poželjeti se vratiti. Vratiti u mjesto koje će razmaziti sva Vaša osjetila …

Povijest

Dvije su priče vezane uz nastanak imena. Jedna je ona iz službenih knjiga i spisa gdje se Postira spominju još davne 1347. pod imenom Postirna, (od lat. pastura = pašnjak), dok se druga, koja je nastala usmenom predajom, dovodi u vezu sa ženama iz susjednog mjesta Dol koje su u Postira dolazile prati robu i prostirati je.
Postira su nastala u 16. stoljecu, a prvi stanovnici bili su Doljani i Poljičani koji su se iselili iz svojih mjesta. Brojne kamene kuće u luci svjedoče o nekadašnjim bračkim veleposjednicima; među njima se ističe kaštel obitelji Lazaniću kojemu se rodio hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876.-1949.). Župna crkva građena sredinom 16. stoljeća nosi ime sv. Ivana Krstitelja, dok su podno nje pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća. I drugi arheološki lokaliteti svjedoče o dugoj povijesti Postira: Mirje na brdu Mali brig na kojemu je pronađen ranokršćanski samostanski sklop te Lovrečina, ujedno i jedna od najljepših pješćanih uvala, gdje se nalazi ranokršćanska crkva iz 5./6. stoljeća.

Kultura

Prošećete li starim dijelom mjesta, činit će Vam se kao da ste se vratili u prošlost. Privezane barke odmaraju oko malog mosta s kojeg su brojne obitelji ispraćale svoje pomorce, ali i željno išćekivale njihov povratak. Kogulane* ulice sa svojim oblicima odaju počast lokalnim majstorima, časteći ih upravo time što vode do najsvetijeg mjesta – župne crkve. Plesalo se tu, na Pjaci, pjevalo i zagledalo. Zatvorene škure gospodskih kuća i danas čuvaju tajne o ljubavnim susretima pri dolasku po vodu na česmu, a s kamenih klupa odjekuju igre, smijeh, svađe i ćakule. Ovaj mali dalmatinski trg posebno zasjaji tijekom fjere i drugih blagdana. Na putu prema moru poseban dojam ostavljaju stari popločani krovovi, ne samo zbog tradicionalnog načina gradnje, već i zbog nadnaravnih bića za koja se vjeruje da su živjela u šufitima. Macići, vukodlaci, marirorgoti ali i vile zagolicat će Vam maštu, pogotovo ako priče o njima čujete od lokalnih pripovjedača.
Nikako ne propustite vidjeti i najužu ulicu “Pust me proć'” u Škarića dvorima, gdje se ujedno nalazi i najveći broj konoba na jednom mjestu. Ljubazni domaćini rado će Vam ih otvoriti te pokazati čime se ponose.
*kogule – kameni obluci kojima su se u Dalmaciji popločavale ulice

Gastronomija

Brojni restorani i konobe udovoljiti će i najzahtjevnijem nepcu. Čarolija okusa i mirisa ogleda se u svakom jelu, a ono što se svakako preporučuje probati su slani inćuni, srdele pečene na gradelama, pašticada, janjetina na ražnju i ispod peke, mendule u cukar, kao i dolski domaći vitalac spravljen od janjećih iznutrica te torta hrapoćuša koji se nalaze na listi zastičenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Blago otoka – maslinovo ulje, neizostavni je sastojak naše gastronomske ponude. Upotpunite svoj doživljaj kušanjem kvalitetnih domaćih vina od kojih vrijedi preporučiti Plavac mali.


SUMARTIN

Povijest Sumartina

Tijekom 17. stoljeća kada su turci harali ovim prostorima otoku se naselio makarski gvardijan, fratar Petar Kumbat. On se s desetak obitelji iz Dalmatinske zagore te Bosne i Hercegovine ukrcao na lađu u makarskoj luci i tražio prvo sigurno utočište. Pronašli su ga na mjestu današnjeg Sumartina. Tamo su izgradili malo svetište u čast njihovog starog zaštitnika sv. Martina po kojemu je Sumartin u 19. stoljeću dobio ime. Naselje su prozvali Vrh Brača. No u ovom slučaju “Vrh” se ne odnosi na visoku nadmorsku visinu mjesta nego na njegovu orijentaciju. Kako je Sumartin na samom istoku otoka, tako je i “Vrh” označavao krajnji dio otoka. Budući da su se naselili na samoj obali i pomalo razvijali mjesto prema obroncima, nije ni čudo što je to mjesto puno kalafata (graditelji brodova) i ribara. Ako prošetate starom jezgrom ovog mirnog mjesta vidjeti će te da su svi ulazi planski postavljeni na južnoj strani, te da nijedna kuća nema ulaz na sjevernoj strani. Stanovništvo se postepeno povećavalo, sve do 1784. godine kada je kuga prepolovila broj stanovništva na 200 ljudi, a te godine Sumartin dobiva status župe. Danas u mjestu živi oko 320 stanovnika.

Sumartin

Sumartin je najistočnije, ujedno i najmlađe bračko primorsko mjesto, koje su 1648. godine naselili ljudi s dalmatinskoga zaleđa (Biokovo) i iz Hercegovine. Ime je dobio po crkvici sv. Martina. Jedino je štokavsko mjesto na Braču i jedino u kojem župom upravljaju franjevci. Ostale župe vode dominikanci.

Najistaknutije građevine u mjestu su franjevački samostan kojeg je utemeljio fra Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.), te župna crkva Gospe od Anđela, koja je građena u razdoblju od 1911. do 1913. godine. Poznati brački bijeli kamen za tu crkvu izvađen je na lokaciji Planik iz kamenoloma kojim su upravljala braća Štambuk.

Muzej franjevačkog samostana sadrži vrijedne umjetničke slike (među kojima se izdvaja ranobarokna Posljednja večera iz druge polovice XVII. st.) i Malakološki muzej (školjke) koji se može razgledati u dogovoru s gvardijanom. Vrlo su vrijedan eksponat i matične knjige od 1665.-1755. god. pisane bosančicom

Župa

Na mjestu gdje je danas crkva sv. Martina doseljenici su našli malu zapuštenu crkvicu sv. Martina po kojoj se mjesto u 19. stojeću prozvalo Sumartin. Pod vodstvom franjevaca nova je kršćanska zajednica formirana sredinom XVII.st. Kasnije je hrvatski pjesnik fra Andrija Kačić Miošić (dok je bio gvardijan u Sumartinu) započeo gradnju današnjeg samostana. Stara crkva sv. Martina je srušena 1911.g., blagoslov temeljnog kamena obavljen je iste godine. Nova crkva dovršena je 1913. i blagoslovljena na blagdan sv. Martina 2013.godine od biskupa Slobodana Štambuka.

Crkvica sv. Nikole (X. stoljeće) na Kruški (brdo iznad Sumartina) spada među najstarije ranoromaničke crkve na Braču. Budući da su joj vanjski obris i unutrašnjost oživljeni vitkom kupolom četvrtastog oblika (Davor Domančić), spada među najljepše crkve tog tipa na otoku. Crkvica sv. Roka sagrađena je 1696.g. od strane doseljenika iz Velikog Brda. Nalazi se istočno od Sumartina, na samom rtu otoka Brača, gdje je kasnije podignuto mjesno groblje. Kapelica sv. Spiridona nalazi se usred Sumartina na lokalitetu Glavica.

Na Braču se nalazi najveći broj sačuvanih ranokršćanskih crkvica u cijeloj Dalmaciji.

Istaknuti Sumartinjani

fra Andrija Dorotić (25. listopada 1761. – 4. rujna 1837.) bio je dalmatinski provincijal, filozof i pisac. Ipak, šira publika više ga zna po njegovom političkom angažmanu. Činjenica je bila da su visovački franjevci bila zdušno za sjedinjenje Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Tako je i fra Andrija Dorotić promicao nužnost ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Za vrijeme francuske (Napoleonove) vlasti bio je jedan od vođa ustanka mjesnih Hrvata 1806. godine. Ustanak su podigli radi zbacivanja Francuza, koji su svojim ponašanjem vrijeđali vjerske osjećaje domaćeg stanovništva.

Mario Puratić: (u literaturi na engleskom Puretic, rođen je 1917. u Sumartinu na otoku Braču) revolucionarizirao je tehnologiju izvlačenja ribarskih mreža iz mora svojom konstrukcijom uređaja koji se danas naziva Puretic Power Block (Puratićevo vitlo) pedesetih godina dvadesetog stoljeća (Dotada je mreže trebalo izvlačiti ručno osam do deset ljudi, što je bio iznimno naporan posao). Njegov patent je širom svijeta revolucionarizirao ribarsku tehnologiju. Zato je Puratić u SAD-u izabran među sto najvećih izumitelja dvadesetog stoljeća.

Državna banka Kanade je 1972. godine izdala novu seriju novčanica od 5 dolara koje na poleđini imaju nacrtano Puratićevo vitlo na ribarskom brodu.

Štambuk, Albin i Petar, zaslužni su i zapaženi Sumartinjani, braća klesari. Između ostalog, iz kamenoloma Planik su između 1911. i 1913. vadili kamen i sa svojim zaposlenicima ga obradili i pripremili za izgradnju nove crkve u Sumarinu. Mnoge današnje kamene kuće svjedoče o njihovoj vještini obrade kamena koji su svoje umijeće digli na umjetničku razinu.

Velibor Mačukatin, akad. kipar rođen je u Sumartinu 3.11.1919. godine. Osnovnu školu polazio je u Splitu, a potom u Zagrebu. 1937. godine upisuje kiparski odjel Obrtne škole u Zagrebu,a 1939. godine prelazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesori su mu Frano Kršinić i Ivan Meštrović. Diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Kršinića. 1945. godine. Iste godine izlaže u Parizu, 1946. godine završio je specijalku u klasi kipara Antuna Augustinčića, kojemu je kasnije suradnik na realizaciji važnijih spomenika. Priređuje niz samostalnih izložbi u Zagrebu i svijetu. Umro je 2010. godine u Zagrebu.