“Rodih se u gradiću na žalu morskoga kanala. Pred njim more s jedrenjačama koje prolaze a da – ponajviše – i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno, s dugom gorskom kosom; za gradićem krševit kraj našaran zelenilom vinograda i maslinika … “
Vladimir Nazor, Anađeo u zvoniku, 1926.
Postira su jedno od rijetkih mjesta gdje se nepravilnosti, kontrasti, susreti starog i novog pretvaraju u sklad. Sklad zvuka i tišine, bure i romantičnog zalaska sunca, valova i njeznih oblutaka, težačkog rada i dalmatinske pjesme. Tu ćete i danas osjetiti privrženost tradicionalnom dalmatinskom načinu života, stopiti se s domaćim ljudima i poželjeti se vratiti. Vratiti u mjesto koje će razmaziti sva Vaša osjetila …
Povijest
Dvije su priče vezane uz nastanak imena. Jedna je ona iz službenih knjiga i spisa gdje se Postira spominju još davne 1347. pod imenom Postirna, (od lat. pastura = pašnjak), dok se druga, koja je nastala usmenom predajom, dovodi u vezu sa ženama iz susjednog mjesta Dol koje su u Postira dolazile prati robu i prostirati je.
Postira su nastala u 16. stoljecu, a prvi stanovnici bili su Doljani i Poljičani koji su se iselili iz svojih mjesta. Brojne kamene kuće u luci svjedoče o nekadašnjim bračkim veleposjednicima; među njima se ističe kaštel obitelji Lazaniću kojemu se rodio hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876.-1949.). Župna crkva građena sredinom 16. stoljeća nosi ime sv. Ivana Krstitelja, dok su podno nje pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća. I drugi arheološki lokaliteti svjedoče o dugoj povijesti Postira: Mirje na brdu Mali brig na kojemu je pronađen ranokršćanski samostanski sklop te Lovrečina, ujedno i jedna od najljepših pješćanih uvala, gdje se nalazi ranokršćanska crkva iz 5./6. stoljeća.
Kultura
Prošećete li starim dijelom mjesta, činit će Vam se kao da ste se vratili u prošlost. Privezane barke odmaraju oko malog mosta s kojeg su brojne obitelji ispraćale svoje pomorce, ali i željno išćekivale njihov povratak. Kogulane* ulice sa svojim oblicima odaju počast lokalnim majstorima, časteći ih upravo time što vode do najsvetijeg mjesta – župne crkve. Plesalo se tu, na Pjaci, pjevalo i zagledalo. Zatvorene škure gospodskih kuća i danas čuvaju tajne o ljubavnim susretima pri dolasku po vodu na česmu, a s kamenih klupa odjekuju igre, smijeh, svađe i ćakule. Ovaj mali dalmatinski trg posebno zasjaji tijekom fjere i drugih blagdana. Na putu prema moru poseban dojam ostavljaju stari popločani krovovi, ne samo zbog tradicionalnog načina gradnje, već i zbog nadnaravnih bića za koja se vjeruje da su živjela u šufitima. Macići, vukodlaci, marirorgoti ali i vile zagolicat će Vam maštu, pogotovo ako priče o njima čujete od lokalnih pripovjedača.
Nikako ne propustite vidjeti i najužu ulicu “Pust me proć'” u Škarića dvorima, gdje se ujedno nalazi i najveći broj konoba na jednom mjestu. Ljubazni domaćini rado će Vam ih otvoriti te pokazati čime se ponose.
*kogule – kameni obluci kojima su se u Dalmaciji popločavale ulice
Gastronomija
Brojni restorani i konobe udovoljiti će i najzahtjevnijem nepcu. Čarolija okusa i mirisa ogleda se u svakom jelu, a ono što se svakako preporučuje probati su slani inćuni, srdele pečene na gradelama, pašticada, janjetina na ražnju i ispod peke, mendule u cukar, kao i dolski domaći vitalac spravljen od janjećih iznutrica te torta hrapoćuša koji se nalaze na listi zastičenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Blago otoka – maslinovo ulje, neizostavni je sastojak naše gastronomske ponude. Upotpunite svoj doživljaj kušanjem kvalitetnih domaćih vina od kojih vrijedi preporučiti Plavac mali.